ForgotPassword?
Sign Up
Search this Topic:
Izbornik podforuma
Posts: 2320
Jul 15 10 10:42 PM
ponosim se svojim srpskim rodom i hrvatskom domovinom
Posts: 2735
Jul 15 10 11:05 PM
letacica
Velebit wrote: Pod pretpostavkom da nisu TUZENI, nikada ne bi bili ni osudjeni...Ili....da su sudili jedan drugome, vjerojatno bi bili oslobodjeni.Budale!!! Trebali su koristiti kiselinu iz akumulatora, pa bi bili na slobodi.Joj da...Pa ti si iz Siska...Brodarac.....
Jul 15 10 11:10 PM
“Želim da kažem ovom Vijeću da strašno žalim zbog svega što se odigralo u Keratermu dok sam ja bio tamo. Osjećam samo žaljenje za sve živote koje su izgubljeni i živote koji su narušeni u Keratermu i Prijedoru 1992. u događajima kojima sam nažalost i ja doprinio. Naročito mi je žao što nisam imao dovoljno moralne hrabrosti i moći da spriječim neke ili sve one grozne stvari koje su se dogodile. Želio bih biti u stanju vratiti vrijeme unazad i ovaj put postupiti drugačije nego tada. Razumijem da preuzimajući odgovornost za moju ulogu u ovim događajima moram biti kažnjen i nadam se da će ovo što se desilo meni biti dobra lekcija za bilo koga i bilo gdje koji se nađe u sličnoj situaciji u budućnosti. I stvarno se nadam da će mi biti oprošteno, iako razumijem da to nekima neće biti lako.”Duško Sikirica je bio komandant obezbjeđenja u zloglasnom zatočeničkom logoru Keraterm, koji su snage bosanskih Srba formirale sredinom 1992. godine u krugu fabrike keramičkih proizvoda na istočnom kraju grada Prijedora u sjeverozapadnoj Bosni i Hercegovini. Znao je za nehumane uslove u logoru, kao i da su zatočenici premlaćivani, silovani, seksualno zlostavljani i ubijani, te nije spriječio ljude izvan logora da ulaze u logor i zlostavljaju zatočenike. Ubio je jednog zatočenika u logoru tako što mu je pucao u glavu. Izvođenje dokaza tokom ovog suđenja dalo je jasniju sliku događaja u Keratermu. Osuđen je na 15 godina zatvora.
Jul 15 10 11:11 PM
"Iako mi je odmah bilo jasno da je nemoguće ispraviti to što sam učinio, savjest mi je nalagala da bar uputim izvinjenje ljudima kojima sam nanio bol. To sam ja učinio, ali pored mog iskrenog žaljenja i kajanja i ličnog izvinjenja koje sam im uputio, nije me napuštao osjećaj krivice koji osjećam i danas."Milan Simić je tokom 1992. godine bio pripadnik Kriznog štaba bosanskih Srba i predsjednik Skupštine opštine Bosanski Šamac u sjeveroistočnoj Bosni i Hercegovini. Zajedno s nekolicinom drugih muškaraca, lično je pretukao četvoricu zatočenika u osnovnoj školi u Bosanskom Šamcu, kao i jednog muškarca za kojeg se znalo da boluje od srčane bolesti. Nogama je udarao te muškarce u predio genitalija i tokom premlaćivanja ispaljivao metke iznad njihovih glava. Milan Simić se dobrovoljno predao Međunarodnom sudu. Osuđen je na 5 godina zatvora.
Jul 15 10 11:13 PM
"Donosio sam i pogrešne odluke i činio pogrešne postupke. Tada nisam imao dovoljno hrabrosti i odlučnosti da spriječim dobrovoljce i lokalne kriminalce da čine zlo i da pljačkaju nesrpsko stanovništvo i za to se kajem."Stevan Todorović je od aprila 1992. do decembra 1993. bio načelnik policije i član srpskog Kriznog štaba u Bosanskom Šamcu u sjeveroistočnoj Bosni i Hercegovini. Vršio je progone nesrpskih civila na političkim, rasnim i vjerskim osnovima. Tokom perioda od osam mjeseci, tukao je i mučio muškarce, te naredio i učestvovao u ispitivanju zatočenika i prisiljavao ih da potpišu lažne izjave. Izdavao je naređenja i direktive koji su kršili pravo nesrpskih civila na jednakost pred zakonom. Stevan Todorović je pristao sarađivati s Tužilaštvom putem davanja istinitih i potpunih informacija i svjedočenja u predmetu protiv svojih ranijih saoptuženika. Pretresno vijeće je uzelo u obzir i njegovu želju da svoje kajanje pretvori u pozitivno djelovanje na način da doprinese pomirenju u Bosni i Hercegovini. Osuđen je na 10 godina zatvora.
Jul 15 10 11:14 PM
"Žao mi je svih žrtava, naročito onih koje su to postale zbog bilo kojeg mog postupka i zato sa ovoga mjesta najiskrenija izvinjenja izražavam, najdublja poštovanja."Dragan Zelenović je bivši pripadnik Vojske Republike Srpske i de facto vojni policajac u gradu Foči u jugoistočnoj Bosni i Hercegovini, u blizini granice sa Srbijom i Crnom Gorom. Silovao je i mučio nekoliko žena i djevojaka bosanskih Muslimanki, uključujući djevojku staru 15 godina, tokom njihovog zatočeništva u zatočeničkim objektima u opštini Foča. Ženama koje su se opirale njegovim seksualnim napadima, prijećeno je smrću ili su premlaćivane.
Jul 15 10 11:16 PM
DRAGAN ZELENOVIĆ
Jedan od bivših vojnika Vojske bosanskih Srba i
jugoistočno od Sarajeva, Bosna i Hercegovina, u blizini granice sa Srbijom i Crnom
Gorom.
- Osuden na
Krivična djela za koja je osuden (primjeri):
Silovanje i mučenje
·
tokom njihovog zatočeništva u Buk Bijeloj.
u učionicama gimnazije u Foči koja je korištena kao objekt za kratkoročno zatočenje. Ženama koje su
se opirale zlostavljanju, prijetili su smrću ili su premlaćivane.
“Partizan”, centru za pritvor u Foč. Žvotni uslovi u sportskoj dvorani su bili brutalni i obilježni
nečvječim postupanjem, nehigijenskim uslovima, natrpanošć, izgladnjivanjem, fizičim i psihičim
mučnjem koje je uključvalo seksualno zlostavljanje.
iz objekta poznatog kao Karamanova kuća, zgrade koja se nalazila malo izvan Foče.http://www.icty.org/sections/Outreach/Glasrtava Dobro procitajte a ovo jos bolje http://www.icty.org/x/cases/zelenovic/cis/bcs/cis_zelenovic_BCS.pdf
Jul 15 10 11:22 PM
RATNI ZLOCINCI - PSI RATA
General Radislav Krstic
Ovaj muškarac srednjih godina, procelav, svijetlih ociju, sjedeci na optuženickoj klupi u sudnici Haškog Trubunala, povremeno uputi bezopasan i zbunjen pogled u pravcu tužioca koji cita podužu listu sa navodima o kršenju medjunarodnih konvencija,pravila rata, najosnovnijih ljudskih prava, ratnih zlocina, ...Zatim pogleda pred sebe. Zamišljen. Šta se dešava iza njegovih svijetlih ociju? Šta se to dešava u njegovoj glavi? Da li se to Krstic prisjeca pojedinosti o zlocinima koji izraženi pravnim terminima i izgovorenim od strane tužioca Haškog Tribunala možda i ne zvuce tako strašno?Kršenje osnovnih ljudskih prava,... mucenje, kasapljenje civila,...Kršenje pravila rata,... granatiranje kolona nenaoružanih civila,...Ratni žlocin,... mucenje, kasapljenje djecaka, mladica, njihovi krici,...Zlocin protiv covjecnosti, ... hiljada, ... cijela HILJADA, pa druga hiljada,...Muslimana, postrojenih jedan do drugog, .... Jeli Krstic uživao u tom prizoru? Zatim rafali iz mitraljeza, tijela pokošena padaju u svježe iskopane rake, ...gusjenice buldozera mrve tijela Bošnjaka, stotine zatrpanih tonama zemlje i blata dok su još disali i gledali otvorenih ociju, ... dvanasetogodišnji djecak, zove svoju majku, ... taj golobradi djecak stoji tu sa svojim osamdesetogodišnjim dedom i drži ga za ruku, i ceka rafal... i djecak i dedo, dok im ruke drhcu, znoje se, Bosanski muslimani, Balije, ... Mudžahedini,...Da li Krstic vidi ovu sliku koja se pred njegovim ocima odvijala prije cetiri i po godine?Ili možda razmišlja o tome kako ce ostatak života provesti u zatvoru. Doživotna robija je najstrožija kazna koju Haški Tribunal može presuditi. Smrtne kazne nema.Tužilac Haškog Tribunala završava sa citanjem optužnice protiv Radislava Krstica.Sudija Haškog Tribunala pita: "Osjecate li se krivim?"Radislav Krstic odgovara: "Nisam kriv"!Nisam kriv.NISAM KRIV. Nakon ove scene publika u kino sali u Amsterdamu na filmskom festivalu u novembru 1999 godine, na kojem je prikazan i film "Krik iz groba" u produkciji BBC-ja, je prasnula u smijeh.Cijela sala je odzvanjala od kikotanja petstotinak gledalaca. Nakon što je šezdesetak minuta gledala prvi dio filma o tome kako je pocinjen masakr u Srebrenici, publika je vidjela i ovu scenu snimljenu u sudnici Haškog Tribunala a koju je ekipa BBC-ja uvrstila u svoj film.
Da li Krstic smatra da nije kriv zato što se na tenkovima koji su gazili tijela iskasapljenih Bošnjaka viorila trobojka sa cetiri cirilicno "S" pod kojom i za koju se on "tukao" tri i po godine i što misli da prljave "Balije" i ne zaslužuju ništa drugo? Da li zbog toga što i sada, dok sjedi na optuženickoj klupi Haškog Trubunala, misli da je uradio "pravu stvar"? Da li zbog toga što u toku sudjenja u svoju odbranu namjerava reci da je on "samo izvršavao naredjenja svojih pretpostavljenih", ili možda zbog toga što namjerava reci da on nikada nije ni izdao takvu naredbu i da on nije ni znao da se ovo sve dogadja?
Ova njegova dilema nas uopšte ne zanima. Prežaliti ne možemo cinjenicu da Haški Tribunal ne može presuditi smrtnu kaznu vješanjem. Voljeli bismo Krstica vidjeti kako visi na vješalima, mada bi mu i to bila preblaga kazna.
No, šta je tu je. Haški Tribunal je trenutno jedini sud na kome se sudi optuženima za ratne zlocine pocinjene na teritoriji bivše Jugoslavije. Samo, Krstic je do sada zapravo jedini krvnik koji je i uhapšen za masakr u Srebrenici. Jedan jedini.Prije tri godine Dražen Erdemovic, Bosanski Hrvat rodom iz Tinje kod Tuzle, se sam predao Haškom Tribunalu. Valjda zato što su mu "braca Srbi" prijetili da ce ga ubiti. On se tamo pojavio ne samo kao optuženi nego i kao svjedok. Edremovic je bio pripadnik Voda Smrti, streljackog voda koji je 16 jula 1995 u na farmi Branjevo kod sela Pilica, blizu Janje, za jedan dan pogubio preko 1200 nedužnih djecaka, odraslih muškaraca i staraca. Radilo se upravo o onim ljudima koje je Holandski UNPROFOR predao cetnicima u Potocarima iz svoje baze.Na sudjenju je priznao da je on licno ubio preko 120 osoba tog ljetnog dana.Dobio je 5 godina. Zvanicnici Haškog Tribunala kažu da je on ujedno bio i vrijedan izvor informacija koje su, kombinovane sa drugim dokazima, vodile ka nekim drugim optužnicama.Koliko je osoba zapravo Haški Tribunal do sada optužio za masakr u Srebrenici?Ratka Mladica, Radovana Karadžica i Radislava Krstica. Tri. TRI.Koliko ih je uhapšeno? Jedan - Radislav Krstic.Iz nekih anonimnih izvora Tribunala se saznaje i da ima još optužnica ali tajnih, zapecacenih.Zvanicnih izjava ipak nema.Da li sto hiljada majki,djece, supruga, oceva, rodjaka, prijatelja, izmasakriranih žrtava Srebrenickog masakra treba da se zadovolji time što ce Radislavu Krsticu biti sudjeno fer i što ce najvjerovatnije dobiti kaznu doživotne robije? A možda i nece.Koliko se još Radislava Krstica šece Bosnom i Podrinjem? Mnogo. Mnogo je krvnika a još stanuju u ulicama našeg grada, još sjede u našim kancelarijama, u našim kucama i stanovima, još napasaju stoku na našim livadama, još siju na našim njivama, još gaze po masovnim grobnicama Šehita koje su oni svojerucno poklali, još šutaju sasušene lobanje naših oceva, brace i sinova razbacane po Podrinjskim vrletima.Eno ih tamo preko u "entitetu", kako to ponekad kažu naši tinejdžeri koji su zadnjih pet godina od Dejtona rasli uz ovu rijec pa je i usvojili kao svakidašnjicu. Mi stariji ovu rijec ipak malo teže prevalimo preko usana. Republika Srpska - naša domovina.Oni žive u entitetu, Republici Srpskoj, mjestu gdje cemo mi opet odvesti svoju djecu i žene i sretno živjeti do kraja života. Kao u bajci. Ma hajde.Samo da nam taj kraj ne dode malo brže nego što misle zagovaraci povratka "korak po korak", jedan po jedan i osvojismo Republiku Srpsku. Bez metka.Tako nas barem savjetuju neki pobornici povratka, dok nas predstavnici medjunarodne zajednice uvjeravaju da se možemo slobodno vratiti samo dok oni deložiraju ove druge iz naših stanova i kuca. Cisto tehnicki problem. A šta cemo u medjuvremenu? Hocemo li gledati Krstice, krvnike, dok na balkonu svoje kuce kada se vratimo u Srebrenicu, Vlasenicu, Zvornik, Bratunac, Rogaticu, Višegrad,... pijemo kahvu sa svojim hanumama? Hoce li oni nas gledati "na miru"?Nece. Dok su oni, koji su pocinili zlocin, tamo nama nema povratka i nema suživota. A koliko ih ima? Ima ih onoliko za koliko njih postoje dokazi da su pocinili ratne zlocine.Nismo mi krivi što je stotine krvnika bilo potrebno za ovakav zlicin.Nismo mi krivi za to što je 10,000 ljudi u julu 1995 godine pobijeno za tri dana.To nije uradio sam Krstic sa svojim šefovima Mladicem i Karadžicem.Trebalo je tolike ljude ubiti za tri dana. Trebalo je ruke hiljada i hiljada ljudi prvo žicom vezati pa ih onda poubijati. Trebala je citava mašinerija buldozera, kamiona da se tijela prevezu i zatrpaju. Trebalo je puno autobusa da se zarobljeni Bošnjaci prevezu do gubilišta.Trebala je za ovo pomoc policije, komunalnih službi, opštinskih vlasti Podrinjskih gradova.Šefovi ovih službi i institucija se moraju naci na klupi do Krstica. Nisu samo generali odgovorni za ovaj najveci masakr u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Bilo je tu i pukovnika, majora, kapetana, i slobodnih strijelaca iz takozvanih paravojnih jedinica koji su svojerucno ucestvovali u zlocinu.Masakr stanovništva ratne enklave Srebrenica, "Zašticene zone Ujedinjenih Nacija", je bio takvog obima, intenziteta i brutalnosti da je najmanje što možemo tražiti to da broj uhapšenih i optuženih za taj masakr bude proporcionalan broju žrtava. Ni manje ni više.Naše udruženje posjeduje desetak video kaseta, na razne nacine "pribavljenih" u poslednjih pet godina, na kojima se vide neka poznata lica. Nešto ovog materijala je korišteno za dokumentarne filmove o masakru u Srebrenici. Na jednoj od ovih kaseta se vidi i nasmiješeno i zajapureno lice Generala Živanovica. General Živanovic, zvani "Žile", iz sela Ratkovica, opština Srebrenica, je zapravo bio Komantant Drinskog korpusa Vojske Republike Srpske.Neposredno prije glavnog napada na Srebrenicu general Krstic preuzima komandu nad korpusom. Ili tako nešto. Zapravo to nije ni bitno. Ali bitno je da je da se na ovoj kaseti, koju i sam Haški Tribunal koristi kao jedan od glavnih dokaza za tužbu protiv Krstica i Mladica, "Žile" smiješi, ljubi i grli sa Mladicem dok se Krstic vidi u pozadini. Stoje kod robne kuce "Srebrenicanka" u centru grada, euforicno gladaju jedan drugoga dok Mladic vice:"Pravac Potocari, Bratunac, ajde, ajde, pravac Potocari".Dakle Krstic je optužen a Živanovic nije. Možda istražitelji Tribunala misle da se general "Žile" tu slucajno zadesio. Mi ne mislimo.General Živanovic je takodje onaj isti general cije rijeci se cuju na "uhvacenom" razgovoru dok preko radio veze razgovara sa Mladicem 17 Aprila 1993 godine kad su cetnici bili skoro ušli u Srebrenicu. Živanovic je tada Mladica izvještavao o stanju na terenu negdje sa Pribicevca: "Šefe vidim ih dole. Izgledaju kao mravi.", dok mu je Mladic izdavao naredbe:"Neka radi snajper, neka radi snajper. Krenite dole, oni imaju samo puškice i par zolja".Cak i da se masakr u julu 1993 nije dogodio postoji dovoljan broj dokaza i razloga da se Živanovic pridruži Krsticu za zlocine pocinjene u Podrinju u toku rata.Kažu da je nakon Dejtona "Žile" imao nekakvu farmu pilica u selu Tegare.Poklao sve Muslimane pa sad kolje pilad.
Na istoj kaseti se pojavljuje i druga "faca" i to više puta. Dragomir Vasic, iz sela Brnjica, opština Živinice. Vasic je dobro poznat Živinicanima po dogadjajima sa pocetka rata u ovoj opštini. Jedan je od glavnih organizatora cetnickog pokreta u ovom dijelu Bosne.
Na pocetku rata i nakon oružanog sukoba u okolini Živinica, zajedno sa svojim Brnjicanima, odlazi u Zvornik. Tamo dobija visok cin u takozvanoj Vojsci Republike Srpske. Negdje u medjuvremenu postaje Nacelnik CJB regije Zvornik - dakle od tada komanduje svim srpskim policijskim snagama opština Zvornik, Bratunac, Vlasenica, Šekovici, i na okupiranim dijelovima opština Kalesija (Osmaci), opštine Srebrenica (Skelani), kao i na novoformiranoj opštini Milici.
Srpske policijske snage su bile maksimalno angažovane u "operaciji zauzimanja Srebrenice" zajedno sa srpskim vojnim snagama. U situaciji koja je nastala nakon zauzimanja enklave Srebrenica srpska policija je bila direktan ucesnik u mucenju i masovnim egzekucijama.Vasic je na ovaj nacin zaradio i ogromnu sumu novca nudeci rodjacima uhapšenih i zarobljenih Bošnjaka u zamjenu njihove najmilije - žive. Vasic nikoga živog nije pustio ali zato sada jeste jedan od najbogatijih ljudi u Zvorniku i široj regiji.Najveci broj masovnih grobnica se zapravo i nalazi u blizini Zvornika - uostalom sve masovne grobnice se nalaze u zoni odgovornosti CJB (Policijske Uprave) Zvornik.Medjunarodnjaci su sve ovo znali ali su poslije Dejtona skoro svakodenevno ispijali kafe kod Vasica u Zvorniku - pogotovo oni iz IPTF-a koji su sa Vasicem, Nacelnikom Zvornickog CJB, razgovarali o "demokratizaciji" policijskih snaga. Problemi nastali nakon povratka Bošnjaka u svoja sela u opštini Zvornik, Jusici, Dugi Dio, Mahala, su zasigurno zasluga Dragomira Vasica i njegovih saradnika.Na video kaseti Vasic predvodi visoku delegaciju Ministarstva unutrašnjih poslova RS na celu sa Tomom Kovacem - tadašnjim ministrom. U jednom momentu stoje pred policijskom stanicom u Srebrenici, obuceni u vojne maskirne uniforme, dok im "ponosno raportira i salutira" Gavric Milisav, Srebrencanin, koji potom i preuzima funkciju Komadnira Policijske Stanice Srebrenica. Na video kaseti se u tom trenutku vidi datum 13.07.1995. Dan kada je u krugu od nekoliko stotina metara nadomak ove ekipe pocelo masovno klanje Bošnjaka.Ali ne, Vasic nema pojma o tome. Ni Gavric Milisav a ni Tomo Kovac nemaju pojma o tome.Ko hoce neka im vjeruje - mi sigurno necemo niti povjerovati, niti oprostiti a niti zaboraviti.Doci ce Vasic na red. Doci ce i Gavric Milisav a i Tomo Kovac na red. Ako ih ne stigne ruka Haškog Tribunala naša sigurno hoce. Ili nas nece biti.I tako je Vasic sretno komandovao policijskim snagama Zvornicke regije do proljeca 1998 godine kada se povlaci u "civilni život". I danas je u Zvorniku, pun para, okružen najokorelijim cetnicima. Nakon njegovog odlaska mjesto Nacelnika CJB preuzima Mane Đuric. Mane je bio Vasicev zamjenik tokom gore opisanog perioda - rame uz rame.I ponovo kažu naši prijatelji iz medjunarodne zajednice - ma on je kooperativan, mi nemamo problema s njim. E pa mi imamo. Mane ostatak svog života treba provesti u Hagu ne u Zvorniku u fotelji Nacelnika CJB gdje sada sjedi i docekuje povratnike u Zvornik garantujuci im punu bezbjednost.
Na jednoj drugoj, isto tako zanimljivoj, kaseti se nalazi naš stari poznanik i predsjednik Bratunackog SDS-a gospodin Deronjic? Njegovo ime i lik se pojavljuju na najkompromitirajucim snimcima i dokumentima vezanim za masakr u Srebrenici.Deronjic je tu u Bratuncu, i dalje je u SDS-a ali njegove izjave za javnost su sada zaista idilicne. Za poslednji broj lista "Dani" Deronjic izjavljuje: "Nije ovaj rat voden da bi neko nekome oteo imovinu. Mene što se tice, možemo sad sve Bošnjake potrpati u autobuse i vratiti ih u Bratunac, a Srbe isto tako pa ih vratiti u Federaciju."
Naviko je izgleda Deronjic da trpe Bošnjake u autobuse - proljece 1992 ih je trpao u Bratuncu Sa stadiona u autobuse pa marš Aliji. Doduše nije ih sve potrpao. Neki su završili na licu mjesta na stadionu a par njih stotina u gimnastickoj sali Osnovne Škole "Vuk Karadžic" tu odmah iza ugla. Ovi potonji su, zajedno za Bratunackim imamom, završili raskomanani pod cetnickim sjekirama i kamama. Pa onda u valove Drine. Nek ih voda nosi. Kao da nikada nisu ni postojali.Isto se, u istoj školi, dogodilo i u julu 1995. Deronjic je tada bio imenovan za Povjerenika za "tek oslobodjenu Srebrenicu".
No nije on sam. Kada je u pitanju Bratunac lista je podugacka. A tako je i sa drugim Podrinjskim opštinama. Potrudicemo se da u narednim brojevima nastavimo pisati o našim komšijama koje, kada se jednom vratimo kuci, ne bismo htjeli vidjeti u svom okruženju.A sigurni smo ni oni nas.
Sudjenje generalu Krsticu, cetniku, zlocincu, kukavici, bijedniku, velikom Srbinu, nacisti, krvniku, koljacu, ce, prema našim saznanjima trajati najmanje šest mjeseci. Pa ako vas budu pitali šta mislite o "ovom napretku u efikasnosti SFOR-a i Haškog Tribunala" dobro razmislite šta ce te im odgovoriti.
Nema u Hagu toliko mjesta koliko bi trebalo da se smjesti horda koljaca naših oceva, brace, sestara, sinova, kceri, majki, ...
Jul 15 10 11:24 PM
►Pogledajte snimak
“…pošto je završio silovanje, sjeo je i zapalio je cigaretu. Rekao je da bi on možda mogao i više, i mnogo toga više, međutim, da sam otprilike vršnjakinja njegove kćerke, pa za sada neće”. Svjedokinja 50, (ime i identitet svjedokinje su zaštićeni od javnosti), mlada djevojka žrtva silovanja iz Foče, govori o tome kako ju je pred MKSJ-om osuđeni Zoran Vuković silovao. Svjedočila je u predmetu protiv Dragoljuba Kunarca, Zorana Vukovića i Radomira Kovača 29. i 30. marta 2000. godine.
Svjedokinja 50 je bila mlada djevojka Muslimanka iz jednog sela u opštini Foča u jugoistočnom dijelu Bosne i Hercegovine kada je u aprilu 1992. izbio rat. Plašila se da će joj se nešto loše desiti. “[S]ve čega sam se bojala, kasnije sam iskusila na vlastitoj koži,” izjavila je Svjedokinja 50 tokom svog svjedočenja u sudnici. Svjedokinja 50 je posvjedočila da je od prvih dana aprila 1992. godine rat uticao na život u njenom selu. Samo su Srbi bili naoružani, rekla je, viđali su sve više vojnika, a njene komšije su bile u uniformama. Nisu mogli ići u grad da kupe osnovne namirnice, kao što su hrana i higijenske potrepštine, niti da odu ljekaru. Početkom maja 1992., svjedokinja 50 i njena porodica počeli su živjeti u šumi jer su se bojali da bi mogli biti spaljeni u svome domu, što se, kako je izjavila, dešavalo u okolnim selima. Dana 3. jula 1992., selo u kojem je živjela svjedokinja 50 je napadnuto i nekoliko dana kasnije četiri vojnika u uniformama, među kojima je bio i njen komšija, zarobili su ih i odveli u motel “Buk Bijela”. Kada su stigli tamo, svjedokinja 50, nekoliko članova njene porodice, zajedno sa grupom žena, djece i dvojicom staraca, odvedeni su u jednu prostoriju u barakama koje su se nalazile u blizini motela. Svjedokinja 50 je ispričala u sudnici kako su je pred MKSJ-om optuženi Zoran Vuković, koji je u to vrijeme bio zamjenik komandanta vojske bosanskih Srba (VRS) i jedan pripadnik paravojnih snaga u Foči, koji je bio u vojnoj uniformi i naoružan, odveli u sobu. U sudnici je ispričala kako ju je Zoran Vuković prisilio na oralni seks, pri čemu joj je govorio: “Čega se bojiš? Zar ne znaš šta je seks? Zar to nisi prije radila? Uživajmo.” Svjedokinja 50 je izjavila da je bila uplašena i da ništa nije mogla učiniti da se odbrani jer je imao pištolj i prijetio joj je. Ubrzo nakon što je prvi put silovana, svjedokinja 50 je izjavila da je odvedena u Srednjoškolski centar u Foči, gdje je išla u školu 1992. godine. Drugog dana nakon što je tamo stigla, grupa vojnika je došla u učionicu i izabrala otprilike osam djevojaka, među kojima je bila i ona. Jedan od vojnika je odveo svjedokinju 50 u jednu prostoriju i naredio joj da legne i skine pantalone. Silovao ju je vaginalno. U svom svjedočenju, svjedokinja 50 je izjavila da se ne sjeća tačno šta joj je rekao, ali da su on i svi drugi muškarci koji su je kasnije silovali, govorili iste stvari. “Vi Muslimanke, vi bule, [pogrdan naziv], pokazaćemo mi vama.” Kada je u sudnici upitana kako se osjeća, svjedokinja 50 je rekla: “Nema riječi na ovom svijetu koje bi mogle opisati moje osjećaje. To je najgora stvar koja mi se desila.”Svjedokinja 50 nije više bila izvođena tokom boravka u Srednjoškolskom centru u Foči, ali je vidjela kako vojnici odvode druge djevojke tako što bi pokazali: “Ti, ti ili ti.” Izjavila je da su ih izvodili kada su htjeli: svake noći neka djevojka bi završila negdje s nekim vojnikom. Svjedokinja 50 je izjavila da su po povratku djevojke plakale, neke su krvarile iz nosa, vrištale ili čupale kosu. Nakon 11 dana, svjedokinja 50 je iz Srednjoškolskog centra u Foči odvedena u sportsku dvoranu “Partizan”, gdje je držana zajedno s nekih 60 ljudi, uglavnom žena i djece, osim dvojice staraca, i svi su bili Muslimani. Svjedokinja 50 je izjavila da su srpski vojnici dolazili u sportsku dvoranu “Partizan” isto tako da biraju djevojke, te je ispričala u sudnici koliko puta su nju izvodili i silovali. Ponekad su je, kako je rekla, srpski vojnici izvodili svakog dana po tri puta, a ponekad je nisu izvodili ni po dva dana. Ponekad bi bila odsutna kratko vrijeme, a ponekad po tri dana. Svjedokinja 50 se krila u kupaonici dan ili dva nakon dolaska u sportsku dvoranu “Partizan” sredinom jula kada je izvedena po prvi put. Zoran Vuković, koji ju je ranije silovao u Buk Bijeloj, došao ju je tražiti i odveo je u jedan stan gdje ju je silovao. Svjedokinja 50 je izjavila da “…pošto je završio silovanje, sjeo je i zapalio cigaretu. Rekao je da bih on možda mogao i više, i mnogo toga više, međutim, da sam otprilike vršnjakinja njegove kćerke, pa za sada neće.” Sljedeći put kada je svjedokinja 50 izvedena iz sportske dvorane “Partizan” na silovanje, grupa srpskih vojnika ju je zajedno s još tri djevojke odvela u jednu kuću preko puta autobuske stanice u Foči. Kuća je bila u neredu i vojnici su im naredili da prvo počiste prije nego što su ih silovali. “Svaki od njih je silovao onu djevojku koju je htio i koliko puta je htio”. Svjedokinja 50 je izjavila da su nju silovala tri muškarca prije nego što su je vratili u sportsku dvoranu “Partizan”. Nakon tog incidenta, prema riječima svjedokinje 50, došla je druga grupa vojnika i odvela nju i još najmanje dvije druge djevojke iz sportske dvorane “Partizan” u jednu napuštenu muslimansku kuću. Jedan vojnik ju tamo iznova silovao.Svjedokinja 50 je ispričala u sudnici kako ju je muškarac zvani “Gica” odveo iz sportske dvorane “Partizan” u jedan stan u naselju Brod, za koji misli da je bio njegov. Drugog dana njenog boravka tamo, poznanik svjedokinje 50 ju je silovao. Svjedokinja 50 je izjavila da ga je poznavala vrlo dobro. Svakog dana su se vozili istim autobusom, on na posao, a ona u školu. Svjedokinja 50 je izjavila da je bio sigurno 30 godina stariji od nje i da je bio oženjen. Rekla je da se smijao dok ju je silovao. “Imala sam osjećaj da to radi baš zato što me je poznavao, kako bi mi nanio još više zla.”Jednom drugom prilikom kada je odvedena iz sportske dvorane “Partizan”, svjedokinja 50 je izjavila, jedan srpski vojnik ju je odveo u svoj stan, takođe u Brodu, gdje je živio s majkom. Svjedokinju 50 je majci predstavio kao svoju djevojku Srpkinju, te je tjerao da koristi srpsko ime i da kaže da su joj majka i otac Srbi. Da li su joj da popije konjak, što ona nikad prije nije učinila jer još nije imala 17 godina, a muslimanke uglavnom nisu ni pile. Onda ju je odveo u svoju sobu i silovao je četiri sata. “Bio je tako užasan,” izjavila je svjedokinja 50. “radio je takve stvari koje ne mogu ni da objasnim. Nisam se imala gdje okupati. Nisam čak mogla oprati ni ruke…”Dana 2. avgusta, Dragoljub Kunarac, osuđen pred MKSJ-om, koji je u to vrijeme bio komandant jedinice VRS-a, odveo je svjedokinju 50 i druge tri djevojke iz sportske dvorane “Partizan” u jednu kuću u naselju Aladža. Jedan crnogorski vojnik, kojeg je svjedokinja 50 opisala kao starog i “odvratnog,” odveo ju je u sobu gdje joj je prijetio nožem i govorio: “Vidjećete vi Muslimani. Nacrtaću ti krst na leđima. Sve ću vas pokrstiti. Sad ćete postati Srbi.” Svjedokinja 50 je rekla da joj je prijetio nožem toliko da je mislila da će izgubiti život. Silovao ju je “na zvjerski način,” tako grubo da je kasnije vidjela da krvari. “Sve me je boljelo: stomak, leđa, noge, sve je bilo bolno. Ono što me je najviše od svega zaboljelo je to što je sigurno bio 30-tak godina stariji od mene. Sigurno je bio star koliko i moj otac.” Te noći, svjedokinja 50 je vraćena u sportsku dvoranu “Partizan”. Iako su vojnici dolazili i izvodili djevojke, Svjedokinja 50 više nije izvođena. Dana 13. avgusta 1992., svjedokinja 50 i druge zatočenice iz sportske dvorane “Partizan” napustile su Foču u autobusima koje je organizovala policija. Svjedokinja 50 je čula da je razlog zbog kojeg su ih poslali to što je postojala mogućnost da Međunarodni komitet Crvenog krsta dođe u Foču i pretpostavila je da su zbog toga morali da odatle nestanu.Svjedokinja 50 je svjedočila u predmetu protiv Dragoljuba Kunarca, Zorana Vukovića i Radomira Kovača 29. i 30. marta 2000. Međunarodni sud je Zorana Vukovića, pripadnika jedinice vojske bosanskih Srba (VRS) i pripadnika paravojnih snaga u Foči, proglasio krivim i osudio na 12 godina zatvora za silovanje svjedokinje 50. Međunarodni sud je krivima proglasio i Dragoljuba Kunarca, komandanta jedinice VRS-a, i Radomira Kovača, zamjenika komandanta vojne policije VRS-a i vođu paravojske u Foči. Međunarodni sud je Kunarca osudio na 28 godina, a Kovača na 20 godina zatvora. >> Pročitajte cjelokupno svjedočenje Svjedokinje 50. (na engleskom)
Jul 15 10 11:26 PM
Jul 15 10 11:31 PM
SREBRENICA GENOCIDE IS NOT A MATTER OF ANYBODY'S OPINION; IT'S A JUDICIAL FACT RECOGNIZED FIRST BY THE INTERNATIONAL CRIMINAL TRIBUNAL FOR THE FORMER YUGOSLAVIA AND SUBSEQUENTLY BY THE INTERNATIONAL COURT OF JUSTICE
Yuku spojnice